Za higijenu tijela svi ste čuli i svi sve znate, a većina ju i primjenjuje. O njoj nas uče od najranijih dana te nam se usađuju navike koje zadržavamo do kraja života (barem bi trebali). Pod higijenom tijela najčešće podrazumijevamo radnje kao što su redovno tuširanje, pranje zubi, kose, njega kože, itd., a u novije vrijeme spada i fitness – higijena kojom održavamo naše mišiće, kosti, zglobove i metabolizam u pravilnoj funkciji.

Kada smo bili mali, osim njege tijela izvana učili su nas i higijeni iznutra. Od pravilne prehrane (nema slatkiša prije ručka) i rasporeda obroka do vremena kada je potrebno ići spavati i kada je vrijeme za probuditi se. Također su nas u vrtiću prisiljavali na popodnevni odmor. Sjećam se, nikako mi se nikad nije spavalo popodne, a zaspala bih tek pred kraj odmora kada su se svi taman budili čili i odmorni. Ali dobro, moj energetski ritam jednostavno nije trebao popodnevni spavanac.

Kada smo bili klinci nekako je to sve imalo smisla i bilo je veoma lako za ispoštovati. Kako smo postajali sve odrasliji, samostalniji, zreliji i pametniji, u nastojanju dohvaćanja vlastitih ciljeva, nekako smo se u tome pogubili. Ni tehnološki napredak nije previše pridonio tome da zadržimo uredne dnevne obrasce higijene tijela.

Danas se ne želim osvrtati kako tko i koliko uspješno primjenjuje pravila i upute za održavanje čistoće i (mio)mirisa tijela, već se želim osvrnuti na to koliko je bitno imati urednu dnevnu rutinu, odgovoriti na pitanje zašto je to danas tako teško te kako se vratiti toj rutini i ponovno ju postići.

To što smo stariji, ne znači da smo i pametniji. Svijet u kojem živimo prisiljava nas da radimo više, želimo više i sebe zanemarujemo - više.  Sve kako bismo udovoljili nametnutim standardima, za koje nitko živ više ne zna tko ih je, kada, kako i zašto nametnuo. Tehnologija koja je toliko uznapredovala sa ciljem da nam pomogne i olakša živote te omogući produktivniji život, na neki način nas sputava. I to jako jer u vrijeme kada mislimo da odmaramo i omogućujemo si relaksaciju mi smo na mobitelima. Mozak je i dalje aktivan, fokus postoji, misli se roje i tako u nedogled.

Pod urednom dnevnom rutinom (ili higijenom dnevne rutine) smatra se da imate svakodnevno određeno vrijeme u koje se redovno budite svježi i odmoreni, spremni za nove dnevne izazove, da imate uredno i unaprijed određeno vrijeme za jelo u kojem si možete priuštiti mir na tih nekoliko minuta dok ne pojedete obrok, te da imate određeno vrijeme za spavanje kojim ćete omogućiti tijelu regeneraciju nakon cijelog dana. U to još ubacimo par puta tjedno vrijeme kada ćete se posvetiti fitnessu te vrijeme za relaksaciju kada nećete raditi apsolutno - ništa. Znam što sada mislite, da ovo zvuči kao znanstvena fantastika. U današnje vrijeme, sa zahtjevima ovog modernog vremena? Nema šanse!

Zašto je jedna takva higijena dnevne rutine bitna?

Iako mislimo da ako više radimo, više dajemo sebe i više se posvećujemo ambicijama da ćemo time biti uspješniji, varamo se. Koliko god to kontradiktorno zvučalo i u ovom slučaju vrijedi – manje je više. Zašto? Koliko god radili i davali sebe, ako si ne priuštimo vrijeme za odmor, hranu i spavanje, naše tijelo i um se ne mogu oporaviti od svih zahtjeva i zadataka koje im zadajemo. Većina misli da će nas 30 minuta dnevnog odmora, ali stvarnog dnevnog odmora u kojem nismo prikucani za ekrane mobitela, koštati uspjeha ili napretka, razuvjeri se vrlo brzo nakon što shvati što dobar odmor znači.

Većina vas je ovdje ili već u fitnessu ili tek započinje svoje fitness putovanje, ali vjerujem da je većini jasan koncept kako mišiće u teretani treningom tragamo, a doma hraneći ih i odmarajući ih – omogućujemo njihov razvoj i rast. Isti princip je primjenjiv na apsolutno sve. Svaka aktivnost u kojoj težimo nekom cilju, uzrokuje svojevrstan stres na nas cijeli organizam. Akutno podizanje kortizola je poželjno, jer nas tjera naprijed, da se borimo i ne popustimo. No kada akutno pređe u kronično – tada izgorimo. I koliko god dalje gurali, ne pomičemo se baš daleko. Počinjemo se raspadati fizički, psihički i emocionalno, a to utječe kako na poslovni tako i na privatni život. Stoga je prijeko potrebno uzeti odmor i dozvoliti stresu da se makne, kako bismo u idućem radnom periodu bili još bolji i produktivniji, a ne gori i slabiji u realizaciji ideja i ambicija. Kao što u fitness programu planiramo odmore između serija, vježbi i dana treninga u tjednu, tako u svakodnevnoj i tjednoj rutini trebaju biti planirani odmori i vrijeme za opuštanje. Vrijeme u kojem nećemo biti na mobitelu, misliti o poslu, u kojem ćemo se posvetiti samo sebi, a i drugim bliskim osobama uz koje se osjećamo opušteno i sigurno.

 Zašto je teško u današnje vrijeme imati urednu dnevnu rutinu?

Odgovor na ovo pitanje je već načet u uvodnom dijelu. Zahtjevi su preveliki i mislimo kako je svaka sekunda važna i kako ju trebamo utrošiti u posao i realizaciju ambicija. Uvjereni smo da ako to ne napravimo da ćemo puno toga propustiti, konkurencija će nas pregaziti, ostat ćemo u prašini.

Upravo zbog tehnološkog napretka smo stalno dostupni. U svakom trenutku netko nas može nazvati, poslati poruku, mail, telefoni su uvijek u našoj ruci. Čak i kada stišamo zvuk i kažemo si kako se u sljedećih xy minuta nikome ne javljamo, navika je jača od nas te samoinicijativno svako malo pogledamo na mob. Ako smo se već i „isključili“, u vrijeme odmora najčešće koristimo upravo – mobitel. Surfamo, istražujemo, čitamo i čim dođe kakva obavijest ili poruka, teško je oduprijeti se i ne pročitati ti ju. Kada ju pročitamo, u glavi se već stvara odgovor i nema toga šta će nas spriječiti da ne napišemo odgovor, a kada odgovorimo, druga strana odgovara nama. I tako u krug.

Navečer, ako ne možete spavati, kada ste zadnje se sjetili uzeti čitati knjigu? Najčešće nas uspavljuju televizori ili mobiteli. Hej, i sama sam ih imala kao najbolje prijatelje u vrijeme nesanica i neprospavanih noći. A što je još gore, umjesto da nas uspavaju, opet nam drže mozak pod fokusom i aktivnim te se vrijeme uspavljivanja produljuje, a kad i usnemo san je nekvalitetan. U jutro se budimo kao da nas je pregazio tenk. Svjetlost tehnologije i gadgeta nas još dodatno razdražuje i iritira. A kad dođemo na posao onda opet gledamo u njih, jer jbg, neizostavni su alati u radu. I to je ok, drugačije ne možemo.

Ali ono što svakako možemo je odrediti svoje vrijeme slobodnim od svjetla ekrana, rojenja misli i lepršanja fokusa sa jedne teme na drugu brzinom munje. Smiriti vlastiti um i nekoliko trenutaka ne misliti na ama baš ništa je u današnje vrijeme veće umijeće i vještina nego pronalazak rješenja za neki poslovni problem. A složit ćete se sa mnom, da je itekako potrebno. Ako ne i potrebnije. Bez toga, sva daljnja kognitivna naprezanja izgubiti će svoju produktivnost i rješenja za poslovne probleme (ili izazove - ovisno kakav vam je pogled na svijet) će biti sve teže i teže naći.

 Kako se vratiti urednoj dnevnoj rutini ili kako ju postići?

Odgovor na to pitanje vam ne mogu dati, jer smo svi različiti. Stoga ću vam ispričati svoj primjer. Vjerujem da će vas to potaknuti na promjene koje možete napraviti u svom danu i polagano, ali sigurno dovesti se u urednu dnevnu rutinu kojom ćete poboljšati svoju produktivnost, smanjiti stres, naučiti se odmoriti i isključiti te uživati u životu, pored toga, znam da će to itekako pozitivno utjecati na vaše zdravlje, ali i fitness ciljeve.

Moram priznati da već par godina živim neuredno po pitanju dnevne rutine. Ono što nikako ne znam, to je isključiti se. I prestati biti dostupna na mobitele, mailove i šta sve već ne. Vrijeme treninga i obroka je uvijek bilo tip top i tu nije bilo greške. Vrijeme odmora od treninga je isto tako uvijek bilo unaprijed određeno i ispoštovano. No ono što me dotuklo je bilo ne pronalaženje vremena za sebe. Da ja budem ja, samo ja. Ne sportašica, ne trenerica, ne zaručnica, ne domaćica, ne poslovna žena. Samo ja. Zbog toga, vrijeme koje sam smatrala slobodnim i koje sam provodila sa bližnjima, nije bilo najkvalitetnije. Uvijek su tu bile neke trzavice, doze prikrivenog stresa i frustracija koje su na ovaj ili onaj način izlazile van i to u trenucima kada je najmanje trebalo. Tuđe emocije, frustracije i nesigurnosti mogu preći na nas, mi ih svakako osjećamo. Također, drugi osjećaju isto kada se producira s naše strane. Takva situacija može biti veoma destruktivna. I na taj način ostajemo u tom lošem začaranom krugu.

Da doskočim toj situaciji i da podignem kvalitetu života, rješenje sam pronašla u slaganju dnevne rutine koja se više ne slaže obzirom na poslovne obaveze i sportske ciljeve, već se primarno slaže oko vremena kada ću ja odmarati, kada ću ja biti ja i kada ću se moći u potpunosti opustiti. Kada je to vrijeme određeno, a isto tako i način na koji ću to vrijeme provoditi, sve se ostalo može posložiti podređeno toj prvoj potrebi.

Konkretno, to bi značilo da do 20.00 svaki dan gasim internet. Zvuk na mobitelu je stišan i mob je ostavljen u radnoj sobi. Ne na ormariću uz krevet, ne dnevnom boravku, ne na stolu u blagovaonici. U radnoj sobi, tamo gdje mu je i mjesto. Daleko od očiju, daleko od srca. Što sam do tog vremena odgovorila, to je to. Sve ostalo može čekati jutro. Ako je neka hitnost, oni koji me trebaju, znaju kako doći do mene.

Iza 20.00 je vrijeme za mog zaručnika, mačka i mene. Družimo se, ponekad gledamo neki dobar film, ponekad jednostavno pričamo i smijemo se ludorijama koje mačak izvodi, ponekad odemo u šetnju na svjež zrak prije spavanja, a ponekad se jednostavno ranije pokupimo u krevet.

Do 22.00 smo u krevetu, u mraku. Vrlo često do tada i zaspemo. Uzevši u obzir da se hormon rasta, koji nam je jako potreban za oporavak i rast tkiva i metabolizam luči najviše upravo u periodu od 22.00 do ponoći, ovo vrijeme je pun pogodak.

Ne moram ni napomenuti kako je buđenje bezbolno između 5.00 i 6.00. Onako bez sata. Inače, umjesto mobitela, tu su budilice. Dakle budi nas onaj stari zvuk zvrrrrrrrrrr. Nema ljepšeg, haha.

Mobitel palim tek nakon doručka. Želim u miru pojesti i započeti dan. Dnevne obaveze su obično tjedan dan unaprijed isplanirane tako da znam što kada trebam raditi. Novost je da imam planirane dnevne odmore od pola sata do sat vremena u više navrata kroz dan. Iako sam na početku mislila kako će mi to uzeti vrijeme za rad, zapravo mi je dalo veću produktivnost. U manje vremena koje zato imam na raspolaganju za rad, napravim više. To mi je i bio cilj.

Obroci se nekako raspoređuju u razmacima od 3-4 sata kroz dan, uvijek kuhani doma, jedem u miru. Ako sam vani, ponesem sa sobom. Večeru uvijek jedemo zajedno, za stolom, bez tv-a. Razgovaramo o danu i družimo se. Trening odradim doma ili u gymu. Njega za sada pomičem obzirom na privatne treninge da ne dolazim u više navrata u gym.

Vikendima ne radim. Nekada su mi vikendi bili glavni za pisanje programa i privatne treninge. No sada i to odrađujem preko tjedna, a vikendi su u potpunosti slobodni za vrijeme s obitelji, prijateljima, za hobije, putovanja. Vikendom se nastojim isključiti od svih stvari u kojima težim izvrsnosti kako bih bila izvrsna u njima preko tjedna kad dođe vrijeme za njih.

Je li bilo teško prebaciti se na ovakvu rutinu? U početku je. Prvih tjedan dana spavanje i buđenje nije išlo kao po špagi, ali olakšanje se osjetilo već prvi dan kada sam sama sebi rekla da me iza 20.00 nema za nikoga. Kada znam da me planirano i zasluženo čeka odmor, mislim da se kortizol automatski spusti za 50%. Sada je treći tjedan kako ide i evo, sve bolje i bolje.  Jako puno mi znači što i okolina (poslovna i privatna) primjećuje da se nešto pozitivno događa. Ono što mi malo otežava stvar je endometrioza od koje sam jako pospana i vrlo brzo se umaram. To se događalo i prije, no kako nisam znala od čega je, mislila sam da se to normalno ili da ja jednostavno nisam dovoljno dobra u svemu šta radim. Dobra stvar u lošem je što me ova situacija sa bolešću zapravo prisilila da sredim dnevnu rutinu i prilagodim ju.

No ne morate čekati da budete bolesni da krenete uvoditi pozitivne promjene i usvajati dobre navike. Dozvolite si odmoriti se, isključiti se i u pravom smislu riječi napuniti baterije. Dozvolite si da vam bude ponekad dosadno i da ne radite apsolutno ništa. Veselite se svom odmoru i vremenu za opuštanje jer znate da će vas to odvesti na višu razinu u čemu god imali ambicije i povećati vašu produktivnost.